U vek su me fascinirali satov i.Pogotovo oni ručni,mehanički.Sa onim svojim prepoznatljivim zvu kom.Na neki način mi pomažu da se orjentišem u vremenu i pomažu mi da na neki način kontrolišem svoje vreme. Prvi sat koji sam i mao bila je ruska "Raketa".Otac mi ju je kupio u Rusiji,kada sam bio dete,i od tada sam je nosio na ruci.Stalno je ili žurila ili kasnila,ali to je bio moj prvi sat,lično moj.Bila je skoro neuništiva.Iako su drugi klinci nosili digitalne satove,ja sam i dalje nosio svoju "Raketu".Sve negde do polaska u prvi razred srednje škole,kada je počela neprav ilno da radi.I na kraju stala.Od tada sam stalno tražio isti tak av model sata,ali ga nisam našao.U međuvremenu sam nabavio 2 "Rakete" a treću sam nekako sastavio,odneo kod časovničara na čišćene i sada i ona radi.